{"id":1044,"date":"2021-11-09T08:47:10","date_gmt":"2021-11-09T08:47:10","guid":{"rendered":"https:\/\/caritas-srem.rs\/?p=1044"},"modified":"2021-11-14T07:36:09","modified_gmt":"2021-11-14T07:36:09","slug":"poruka-pape-franje-za-5-svjetski-dan-siromaha-33-nedjelja-kroz-godinu-14-studenoga-2021","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/caritas-srem.rs\/?p=1044","title":{"rendered":"Poruka pape Franje za 5. svjetski dan siromaha (33. nedjelja kroz godinu, 14. studenoga 2021.)"},"content":{"rendered":"\n

1. \u00bbSiromah\u00e2 svagda imate uza se\u00ab (Mk 14, 7)<\/em>. Isus je te rije\u010di izgovorio nekoliko dana prije Pashe, dok je blagovao u Betaniji, u ku\u0107i nekog \u0160imuna zvanog \u201cGubavac\u201d. Kako izvje\u0161\u0107uje evan\u0111elist, u prostoriju gdje se blagovalo u\u0161la je neka \u017eena dr\u017ee\u0107i u rukama alabastrenu posudu punu dragocjene pomasti, kojom je Isusa polila po glavi. Ova je gesta izazvala veliko zaprepa\u0161tenje i pobudila dvije razli\u010dite reakcije.<\/p>\n\n\n\n

Prva je reakcija ogor\u010denost nekih prisutnih, uklju\u010duju\u0107i i u\u010denike, koji, s obzirom na cijenu pomasti \u2013 oko 300 denara, \u0161to odgovara godi\u0161njoj pla\u0107i jednog radnika \u2013 misle da je bilo bolje prodati je i novac dati siromasima. Prema Ivanovu Evan\u0111elju, Juda se na\u0161ao tuma\u010diti taj stav: \u00bbZa\u0161to se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?\u00ab. Evan\u0111elist napominje: \u00bbTo ne re\u010de zbog toga \u0161to mu bija\u0161e stalo do siromaha, nego \u0161to bija\u0161e kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao \u0161to se u nju stavljalo\u00ab (12, 5-6). Nije slu\u010dajno da ta te\u0161ka kritika dolazi iz usta izdajice: to je dokaz da oni koji nemaju osje\u0107aja za siromahe izdaju Isusovo u\u010denje i ne mogu biti njegovim u\u010denicima. Podsje\u0107amo u vezi s tim na sna\u017ene Origenove rije\u010di: \u00bbJudi je naizgled stalo do siromaha [\u2026]. Ako jo\u0161 uvijek ima netko tko upravlja crkvenom riznicom i govori u korist siromah\u00e2 kako to \u010dini Juda, a zatim grabi sebi ono \u0161to se u nju stavlja, do\u017eivjet \u0107e istu Judinu sudbinu\u00ab (Tuma\u010denje Matejeva Evan\u0111elja<\/em>, 11, 9).<\/p>\n\n\n\n

Drugo tuma\u010denje daje s\u00e2m Isus i ono omogu\u0107uje shvatiti duboko zna\u010denje geste koju \u010dini ta \u017eena. On ka\u017ee: \u00bbPustite je, \u0161to joj dodijavate? Dobro djelo u\u010dini na meni\u00ab (Mk <\/em>14, 6). Isus zna da \u0107e uskoro umrijeti i u toj gesti vidi pomazanje njegova tijela unaprijed, prije polaganja u grob. Taj pogled u budu\u0107nost potpuno je neo\u010dekivan za sustolnike. Isus ih podsje\u0107a da je On s\u00e2m prvi siromah, najve\u0107i od svih siromaha, jer predstavlja sve njih zajedno. Upravo u ime siroma\u0161nih, usamljenih, marginaliziranih i diskriminiranih Sin Bo\u017eji prihva\u0107a gestu te \u017eene. Svojom \u017eenskom osjetljivo\u0161\u0107u ona pokazuje da je jedina koja razumije Gospodinovo du\u0161evno stanje. S tom bezimenom \u017eenom \u2013 koja je mo\u017eda stoga predodre\u0111ena da predstavlja sve one \u017eene tijekom stolje\u0107a \u010diji se glas ne\u0107e \u010duti i koje \u0107e biti \u017ertve nasilja \u2013 zapo\u010dinje zna\u010dajna prisutnost \u017een\u00e2 koje sudjeluju u vrhuncu Kristova \u017eivota: njegovu raspe\u0107u, smrti, ukopu i njegovu ukazanju kao Uskrsloga. \u017dene, koje su tako \u010desto diskriminirane i kojima je te\u0161ko do\u0107i do odgovornih polo\u017eaja, na stranicama Evan\u0111elja su, naprotiv, protagonistice u povijesti objave. Rje\u010dite su zaklju\u010dne Isusove rije\u010di koje tu \u017eenu povezuju s velikim poslanjem evangelizacije: \u00bbZaista, ka\u017eem vam, gdje se god bude propovijedalo evan\u0111elje, po svem svijetu, navje\u0161\u0107ivat \u0107e se i ovo \u0161to ona u\u010dini \u2013 njoj na spomen\u00ab (Mk<\/em> 14, 9).<\/p>\n\n\n\n

2. Ova sna\u017ena \u201cempatija\u201d izme\u0111u Isusa i \u017eene i na\u010din na koji On tuma\u010di njezino pomazanje, koje je u silnoj opreci sa snebivanjem Jude i ostalih, otvaraju \u0161irom vrata plodnom promi\u0161ljanju o neraskidivoj vezi izme\u0111u Isusa, siromah\u00e2 i propovijedanja evan\u0111elja.<\/p>\n\n\n\n

Lice Boga koje On objavljuje je, naime, lice Oca koji je na strani siromah\u00e2, Oca koji je blizak siromasima. Cjelokupno Isusovo djelovanje potvr\u0111uje da siroma\u0161tvo nije plod zle kobi, nego konkretan znak njegove prisutnosti me\u0111u nama. Ne nalazimo ga kad i gdje \u017eelimo, ve\u0107 ga prepoznajemo u \u017eivotima siroma\u0161nih, u njihovim patnjama i oskudicama i, u kadikad neljudskim, uvjetima u kojima su prisiljeni \u017eivjeti. Ne\u0107u se umoriti ponavljati da su siroma\u0161ni istinski evangelizatori jer su oni prvi bili evangelizirani i pozvani biti dionicima Gospodinova bla\u017eenstva i njegova Kraljevstva (usp. Mt <\/em>5, 3).<\/p>\n\n\n\n

Siromasi<\/em>, koji \u017eive u razli\u010ditim prilikama i na svim meridijanima, evangeliziraju nas<\/em> jer nam omogu\u0107uju da na uvijek nov na\u010din otkrivamo najizvornije crte O\u010deva lica. \u00bbOni nas mogu mnogo toga nau\u010diti. Osim \u0161to imaju dioni\u0161tvo u onom sensus fidei<\/em>, oni tako\u0111er preko vlastitih patnji poznaju Krista patnika. Prijeko je potrebno da svi dopustimo da nas oni evangeliziraju. Nova je evangelizacija poziv na upoznavanje spasenjske snage koja je na djelu u njihovim \u017eivotima i da ih Crkva stavi u sredi\u0161te svoga puta. Pozvani smo otkriti Krista u njima, posuditi im na\u0161 glas u njihovim tra\u017eenjima, ali tako\u0111er biti njihovi prijatelji, slu\u0161ati ih, razumjeti i prihvatiti tajanstvenu mudrost koju Bog \u017eeli preko njih podijeliti s nama. Na\u0161a se zauzetost ne sastoji isklju\u010divo u djelima ili planovima promicanja i pomo\u0107i; ono \u0161to Duh pokre\u0107e nije prekomjerni aktivizam, ve\u0107 prije svega pozornost <\/em>prema drugom za kojeg se u stanovitom smislu smatra da je jedno s nama. Ta pozornost puna ljubavi je po\u010detak prave brige za njegovu osobu i, polaze\u0107i od nje, \u017eelim stvarno tra\u017eiti njegovo dobro\u00ab (apost. pob. Evangelii gaudium<\/em>, 198-199).<\/p>\n\n\n\n

3. Isus ne samo da je na strani siroma\u0161nih, ve\u0107 s njima dijeli<\/em> istu sudbinu. To je sna\u017ena poruka i za njegove u\u010denike svih vremena. Isusove rije\u010di \u201csiromah\u00e2 svagda imate uza se\u201d zna\u010de tako\u0111er ovo: njihova prisutnost me\u0111u nama je stalna, ali to ne smije dovesti do toga da se na to naviknemo tako da postanemo na to ravnodu\u0161ni, ve\u0107 nas mora navesti na bezuvjetno dijeljenje \u017eivota koje nam nije dopu\u0161teno prebacivati na druge. Siroma\u0161ni nisu \u201cautsajderi\u201d u zajednici, ve\u0107 su bra\u0107a i sestre s kojima se dijeli patnja kako bi se ubla\u017eilo njihovu nevoljnost i marginaliziranost, vratilo im se izgubljeno dostojanstvo i zajam\u010dilo potrebnu socijalnu uklju\u010denost. Poznato je, uostalom, da svako dobro djelo pretpostavlja dobro\u010dinitelja i primatelja dobro\u010dinstva, dok dijeljenje s drugima ra\u0111a bratstvo. Milostinja je ne\u0161to \u0161to se \u010dini s vremena na vrijeme, dok je dijeljenje trajno. Ova prva riskira da zadovolji one koji je daju i ponizi one koji je primaju; ovo potonje, pak, ja\u010da solidarnost i stvara nu\u017ene pretpostavke za postizanje pravde. Rije\u010dju, vjernici, kad \u017eele osobno vidjeti Isusa i dota\u0107i ga se rukom, znaju kome se ute\u0107i: siroma\u0161ni su sakrament Krista, predstavljaju njegovu osobu i upu\u0107uju na nj.<\/p>\n\n\n\n

Imamo mnogo primjera svetaca i svetica koji su dijeljenje sa siroma\u0161nima u\u010dinili svojim planom \u017eivota. Tu mislim, izme\u0111u ostalih, na oca Damiana de Veustera, svetog apostola gubavaca. On je s velikom velikodu\u0161no\u0161\u0107u odgovorio na poziv da ode na otok Molokai, koji je pretvoren u geto u koji su smjeli samo gubavci, da \u017eivi i umre s njima. Zasukao je rukave i dao sve od sebe da \u017eivote tih siroma\u0161nih bolesnika i marginaliziranih, koji su grcali u najve\u0107oj bijedi, u\u010dini vrijednim \u017eivljenja. Postao je lije\u010dnik i bolni\u010dar ujedno, ne mare\u0107i za opasnosti s kojima se suo\u010davao i u toj \u201ckoloniji smrti\u201d, kako se nazivalo taj otok, donio je svjetlo ljubavi. I sam je obolio od gube, \u0161to je jasan znak punog zajedni\u0161tva s bra\u0107om i sestrama za koje je dao svoj \u017eivot. Njegovo je svjedo\u010danstvo veoma aktualno i u na\u0161e dane obilje\u017eene pandemijom koronavirusa: Bo\u017eja milost zasigurno djeluje u srcima mnogih koji se samozatajno razdaju za najsiroma\u0161nije dijele\u0107i konkretno i stvarno sve s njima.<\/p>\n\n\n\n

4. Trebamo, dakle, s punim uvjerenjem prigrliti Gospodinov poziv: \u00bbObratite se i vjerujte evan\u0111elju!\u00ab (Mk <\/em>1, 15). To se obra\u0107enje<\/em>, prije svega, sastoji u tome da otvorimo svoja srca i prepoznamo mnoge oblike siroma\u0161tva te vidljivo pokazujemo Bo\u017eje kraljevstvo na\u010dinom \u017eivota koji je u skladu s vjerom koju ispovijedamo. Na siroma\u0161ne se \u010desto gleda kao na one koji su odvojeni od nas, kao na kategoriju koja zahtijeva posebnu dobrotvornu slu\u017ebu. Slijediti Isusa, u tome pogledu, zahtijeva promjenu mentaliteta, odnosno prihva\u0107anje izazova sudjelovanja i dijeljenja. Postati njegovim u\u010denicima zna\u010di odlu\u010diti ne gomilati blaga na zemlji koja pru\u017eaju iluziju sigurnosti u krhkoj i prolaznoj stvarnosti. To, naprotiv, zna\u010di spremnost osloboditi se svakoga ropstva koje prije\u010di postizanje istinske sre\u0107e i blagoslova, kako bi se prepoznalo ono trajno, \u0161to nitko i ni\u0161ta ne mo\u017ee uni\u0161titi (usp. Mt <\/em>6,19-20).<\/p>\n\n\n\n

Isusovo u\u010denje i ovdje ide protiv struje, jer obe\u0107ava ono \u0161to samo o\u010di vjere mogu s potpunom sigurno\u0161\u0107u vidjeti i iskusiti: \u00bbI tko god ostavi ku\u0107e, ili bra\u0107u, ili sestre, ili oca, ili majku, ili \u017eenu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko \u0107e primiti i \u017eivot vje\u010dni ba\u0161tiniti\u00ab (Mt<\/em> 19, 29). Ako ne odlu\u010dimo postati siroma\u0161ni prolaznim bogatstvom, svjetovnom mo\u0107i i ispraznom slavom, nikada ne\u0107emo mo\u0107i darivati svoj \u017eivot iz ljubavi; \u017eivot \u0107e nam biti sav nekako rascjepkan, pun dobrih namjera, ali neu\u010dinkovit u preobrazbi svijeta. Rije\u010d je, dakle, o tome da se odlu\u010dno otvorimo Kristovoj milosti, koja nas mo\u017ee u\u010diniti svjedocima njegove bezgrani\u010dne ljubavi i vratiti vjerodostojnost na\u0161oj prisutnosti u svijetu.<\/p>\n\n\n\n

5. Kristovo evan\u0111elje poziva nas da posve\u0107ujemo posebnu brigu siroma\u0161nima i tra\u017ei da prepoznamo razne, pa i premnoge oblike moralnog i socijalnog poreme\u0107aja koji neprestano ra\u0111aju nove oblike siroma\u0161tva<\/em>. \u010cini se da se sve vi\u0161e probija shva\u0107anje prema kojem siroma\u0161ni ne samo da su krivi za svoje siroma\u0161tvo, nego predstavljaju nepodno\u0161ljiv teret gospodarskom sustavu koji u sredi\u0161te stavlja interes nekolicine privilegiranih skupina. Tr\u017ei\u0161te koje ne mari za eti\u010dka na\u010dela ili im pristupa selektivno stvara neljudske uvjete koji negativno utje\u010du na ljude koji ve\u0107 \u017eive u te\u0161kim uvjetima. Tako svjedo\u010dimo pojavljivanju novih zamki siroma\u0161tva i isklju\u010denosti koje stvaraju beskrupulozni ekonomski i financijski akteri, li\u0161eni osje\u0107aja za \u010dovjeka i dru\u0161tvene odgovornosti.<\/p>\n\n\n\n

Pro\u0161le se godine svemu tome pridru\u017eila nova po\u0161ast zbog kojeg se broj siroma\u0161nih dodatno pove\u0107ao, a to je pandemija. Ona i dalje kuca na vrata milijuna ljudi, pa \u010dak i kad sa sobom ne nosi patnju i smrt, ona donosi siroma\u0161tvo. Broj siroma\u0161nih raste preko svake mjere, a, na\u017ealost, narednih mjeseci njihov \u0107e se broj jo\u0161 vi\u0161e pove\u0107ati. Neke zemlje trpe vrlo te\u0161ke posljedice pandemije, tako da najugro\u017eeniji nemaju ni ono osnovno za \u017eivot. Dugi redovi pred pu\u010dkim kuhinjama vidljiv su pokazatelj toga pogor\u0161anja. Briga za druge nala\u017ee nam da prona\u0111emo primjerenija rje\u0161enja za borbu protiv virusa na globalnoj razini, ne vode\u0107i se u tome plitkim interesima. Posebno je prijeko potrebno pru\u017eiti konkretne odgovore onima koji trpe posljedice nezaposlenosti, koja dramati\u010dno poga\u0111a mnoge o\u010deve, \u017eene i mlade. Dru\u0161tvena solidarnost i velikodu\u0161nost, za koju su se, hvala Bogu, mnogi pokazali spremnima, zajedno s dalekovidnim projektima usmjerenim na promicanje \u010dovjeka, daju i davat \u0107e vrlo va\u017ean doprinos u ovome te\u0161kom \u010dasu.<\/p>\n\n\n\n

6. Ostaje, me\u0111utim, otvoreno jedno pitanje, koje nipo\u0161to nije samorazumljivo: kako dati opipljiv odgovor milijunima siroma\u0161nih koji \u010desto nailaze na ravnodu\u0161nost, pa \u010dak i izazivaju nelagodu kod drugih? Kojim putem pravde valja i\u0107i kako bi se dru\u0161tvene nejednakosti moglo prevladati i vratiti ljudsko dostojanstvo, koje se tako \u010desto gazi? Individualisti\u010dki na\u010din \u017eivota je sudionik u nastajanju siroma\u0161tva i \u010desto na siroma\u0161ne svaljuje svu odgovornost za njihovo stanje. Ali siroma\u0161tvo nije plod slijepe sudbine, ono je posljedica egoizma. Zato je od klju\u010dne va\u017enosti pokrenuti razvojne procese<\/em> u kojima \u0107e se vrednovati sposobnosti sviju<\/em>, tako da komplementarnost kompetencij\u00e2 i razli\u010ditost ulog\u00e2 dovede do otkrivanja zajedni\u010dkog resursa sudjelovanja. Mnogo je siroma\u0161tava \u201cbogatih\u201d koja bi se dalo izlije\u010diti bogatstvom \u201csiroma\u0161nih\u201d, samo kad bi se oni susreli i upoznali! Nitko nije toliko siroma\u0161an da ne mo\u017ee dati ne\u0161to od sebe drugome i od njega zauzvrat primiti. Siroma\u0161ni ne mogu biti samo primatelji; mora ih se dovesti u polo\u017eaj da mogu dati, jer jako dobro znaju kako uzvratiti. Koliki je samo primjera dijeljenja pred na\u0161im o\u010dima! Siroma\u0161ni nas \u010desto u\u010de solidarnosti i dijeljenju. Oni su, istina, ljudi kojima ne\u0161to nedostaje<\/em>, \u010desto nemaju mnogo toga<\/em>, pa \u010dak i ono \u0161to im je prijeko potrebno<\/em>, ali nisu bez svega<\/em>, jer \u010duvaju dostojanstvo Bo\u017eje djece koje im nitko i ni\u0161ta ne mo\u017ee oduzeti.<\/p>\n\n\n\n

7. Zato je potreban druga\u010diji pristup siroma\u0161tvu<\/em>. To je izazov kojem bi vlade i svjetske institucije trebale pristupati dalekovidnim socijalnim modelom koji mo\u017ee odgovoriti na nove oblike siroma\u0161tva koji se javljaju u svijetu i koji \u0107e imati presudan utjecaj na desetlje\u0107a koja dolaze. Ako se siroma\u0161ne marginalizira, kao da su sami krivi za stanje u kojem se nalaze, tada sama ideja demokracije zapada u krizu, a svaka socijalna politika osu\u0111ena je na neuspjeh. S velikom bismo ponizno\u0161\u0107u trebali priznati da smo \u010desto prave neznalice kad je rije\u010d o siromasima. O njima se govori apstraktno, sve se svodi na statistike i ponekim se dokumentarnim filmom poku\u0161ava dirnuti srca ljudi. Siroma\u0161tvo bi, naprotiv, trebalo potaknuti kreativno planiranje projekata koje omogu\u0107uje ve\u0107u u\u010dinkovitu slobodu kojom se svaka osoba mo\u017ee ostvariti u svome \u017eivotu zahvaljuju\u0107i vlastitim sposobnostima. Iluzija koje se svakako treba kloniti jest ta da mislimo da posjedovanje novca omogu\u0107uje \u010dovjeku da bude slobodan i pove\u0107ava njegovu slobodu. U\u010dinkovito slu\u017eenje siroma\u0161nima poti\u010de na djelovanje i omogu\u0107uje pronala\u017eenje najprikladnijih na\u010dina da se dovede u bolji polo\u017eaj i unaprijedi taj dio \u010dovje\u010danstva koji je pre\u010desto bezimen i bez glasa, ali na kojem je utisnuto lice Spasitelja koji moli za pomo\u0107.<\/p>\n\n\n\n

8. \u00bbSiromah\u00e2 svagda imate uza se\u00ab (Mk <\/em>14,7). To je poziv da se nikada ne propusti priliku \u010diniti dobro kad se ona uka\u017ee. U pozadini mo\u017eemo nazrijeti drevnu biblijsku zapovijed: \u00bbNa\u0111e li se kod tebe kakav siromah, netko od tvoje bra\u0107e [\u2026], ne budi tvrda srca niti zatvaraj svoje ruke prema svome siroma\u0161nome bratu, nego mu \u0161irom rastvori svoju ruku i spremno mu daj \u0161to mu nedostaje. [\u2026] Daj mu rado, a ne da ti srce bude zlovoljno kad mu daje\u0161, jer \u0107e te zbog toga blagoslivljati Jahve, Bog tvoj, u svakom poslu tvome i u svakom pothvatu ruku tvojih. [Jer] siromaha nikad ne\u0107e nestati iz zemlje\u00ab (Pnz<\/em> 15, 7-8, 10-11). Apostol Pavao u istom duhu poziva kr\u0161\u0107ane iz zajednic\u00e2 koje je osnovao da prisko\u010de u pomo\u0107 siroma\u0161nima iz prve zajednice u Jeruzalemu i da to \u010dine \u00bbne sa \u017ealo\u0161\u0107u ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja\u00ab (2 Kor<\/em> 9, 7). Nije rije\u010d o umirivanju vlastite savjesti davanjem nekog milodara, ve\u0107 o suprotstavljanju kulturi ravnodu\u0161nosti i nepravde kojom se ljudi \u010desto postavljaju prema siromasima.<\/p>\n\n\n\n

U vezi s tim dobro je prisjetiti se tako\u0111er rije\u010di sv. Ivana Zlatoustog: \u00bbOni koji su velikodu\u0161ni ne smiju tra\u017eiti od siromah\u00e2 da im pola\u017eu ra\u010dun za svoje pona\u0161anje, nego samo pobolj\u0161ati njihovo stanje siroma\u0161tva i zadovoljiti njihove potrebe. Siromah imaju samo jednu obranu: svoje siroma\u0161tvo i stanje potrebe u kojem se nalazi. Ne pitajte ga ni za \u0161to drugo. Pa bio on najve\u0107i zlotvor na svijetu, a nema hrane koju treba, oslobodimo ga gladi. [\u2026] Milosrdan je \u010dovjek l\u00faka potrebitih: l\u00faka prima i osloba\u0111a sve brodolomce opasnosti, bili oni zlotvori ili dobri ljudi ili koji god drugi, l\u00faka im pru\u017ea za\u0161titu i uto\u010di\u0161te. Tako i ti, dakle, kada vidi\u0161 u svijetu \u010dovjeka koji je do\u017eivio brodolom siroma\u0161tva, ne osu\u0111uj, ne tra\u017ei da pola\u017ee ra\u010dun za svoje pona\u0161anje, nego ga izbavi od nevolje koja ga je sna\u0161la\u00ab (Razgovor o siroma\u0161nom Lazaru<\/em>, II, 5).<\/p>\n\n\n\n

9. Od presudne je va\u017enosti da poraste osjetljivost ljudi kako bi se razumjelo potrebe siroma\u0161nih, koje se, jednako kao i \u017eivotni uvjeti, neprestano mijenjaju. Danas su, naime, u ekonomski razvijenijim dijelovima svijeta ljudi manje spremni nego u pro\u0161losti boriti se protiv siroma\u0161tva. Stanje relativnog blagostanja na koje su se navikli ote\u017eava prihva\u0107anje \u017ertvi i odricanja. \u010covjek je spreman na sve samo da mu se ne oduzme ono \u0161to je lako stekao. Tako se upada u razne oblike pritajene mr\u017enje, gr\u010devite razdra\u017eljivosti i zahtjeva koji dovode do straha i tjeskobe, a u nekim slu\u010dajevima i nasilja. To nije kriterij na kojem treba graditi budu\u0107nost; \u0161tovi\u0161e, to su tako\u0111er oblici siroma\u0161tva od kojih ne smijemo skretati svoj pogled. Moramo biti otvoreni za \u010ditanje znakova vremena koji od nas tra\u017ee da prona\u0111emo nove na\u010dine da budemo evangelizatori u suvremenom svijetu. Izravna pomo\u0107 kojom se izlazi ususret potrebama siroma\u0161nih ne smije nas sprije\u010diti da budemo dalekovidni u odjelotvorivanju novih znakova kr\u0161\u0107anske ljubavi i milosr\u0111a, kao odgovor na nove oblike siroma\u0161tva koje \u010dovje\u010danstvo danas do\u017eivljava.<\/p>\n\n\n\n

Nadam se da \u0107e Svjetski dan siromaha<\/em>, koji obilje\u017eavamo peti puta, sve sna\u017enije za\u017eivjeti u na\u0161im mjesnim Crkvama i prerasti u pokret evangelizacije u kojem \u0107e se susretati siroma\u0161ne ponajprije tamo gdje se nalaze. Ne smijemo \u010dekati da oni pokucaju na na\u0161a vrata, nego mi moramo pohitati njima u njihovim vlastitim domovima, u bolnicama i stara\u010dkim domovima, na ulicama i u mra\u010dnim zakutcima gdje se ponekad skrivaju, u skloni\u0161tima i prihvatnim centrima\u2026 Va\u017eno je razumjeti kako se osje\u0107aju, kroz \u0161to prolaze i kakve \u017eelje nose u svome srcu. Neka potresne rije\u010di don Prima Matzzolarija postanu na\u0161e vlastite: \u00bbNe pitajte me, molim vas, postoje li siromasi, tko su i koliko ih je<\/em>, jer se bojim da takva pitanja slu\u017ee tome da odvrate pa\u017enju ili predstavljaju izgovor za izbjegavanje jasnog zova savjesti i srca. [\u2026] Ja nikada nisam brojao siroma\u0161ne, jer se ne mogu nabrojati: siromahe se grli, a ne broji\u00ab (\u201cAdesso\u201d br. 7, 15. travnja 1949.). Siromasi su me\u0111u nama. Kako bi to bilo evan\u0111eoski kad bismo s punom istinom mogli re\u0107i: i mi smo siroma\u0161ni, jer \u0107emo ih samo tako mo\u0107i zbiljski prepoznati i u\u010diniti dijelom na\u0161ega \u017eivota i oru\u0111em spasenja.<\/p>\n\n\n\n

Rim, pri Sv. Ivana Lateranskom, 13. lipnja 2021. godine<\/em><\/p>\n\n\n\n

Na spomen sv. Antuna Padovanskog<\/em><\/p>\n\n\n\n

FRANJO<\/p>\n ","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

1. \u00bbSiromah\u00e2 svagda imate uza se\u00ab (Mk 14, 7). Isus je te rije\u010di izgovorio nekoliko dana prije Pashe, dok je blagovao u Betaniji, u ku\u0107i nekog \u0160imuna zvanog \u201cGubavac\u201d. Kako izvje\u0161\u0107uje evan\u0111elist, u prostoriju gdje se blagovalo u\u0161la je neka \u017eena dr\u017ee\u0107i u rukama alabastrenu posudu punu dragocjene pomasti, kojom je Isusa polila po glavi. Ova … Continue reading Poruka pape Franje za 5. svjetski dan siromaha (33. nedjelja kroz godinu, 14. studenoga 2021.)<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1047,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"give_campaign_id":0,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-1044","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/caritas-srem.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1044","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/caritas-srem.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/caritas-srem.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/caritas-srem.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/caritas-srem.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1044"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/caritas-srem.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1044\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1046,"href":"https:\/\/caritas-srem.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1044\/revisions\/1046"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/caritas-srem.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1047"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/caritas-srem.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1044"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/caritas-srem.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1044"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/caritas-srem.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1044"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}