{"id":1445,"date":"2023-11-15T10:59:05","date_gmt":"2023-11-15T08:59:05","guid":{"rendered":"https:\/\/caritas-srem.rs\/?p=1445"},"modified":"2024-06-13T11:13:46","modified_gmt":"2024-06-13T09:13:46","slug":"poruka-svetog-oca-franje-za-7-svetski-dan-siromaha","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/caritas-srem.rs\/?p=1445","title":{"rendered":"Poruka svetog oca Franje za 7. svetski dan siromaha"},"content":{"rendered":"

Svjetski dan siromaha obilje\u017eava se 19. studenog, a to je i Nedjelja Caritasa<\/p>\n

\u00bbNe okre\u0107i lica od siromaha\u00ab (Tob 4, 7)<\/strong><\/p>\n

    \n
  1. Svjetski dan siromaha, plodonosan znak O\u010deva milosr\u0111a, odr\u017eava se po sedmi put kako bi podupro na\u0161e zajednice na njihovu putu. To je doga\u0111aj koji Crkva postupno ukorjenjuje u svoj pastoral, kako bi sve vi\u0161e otkrivala sredi\u0161nji sadr\u017eaj evan\u0111elja. Svaki dan se zala\u017eemo za prihva\u0107anje siroma\u0161nih, ali to\u00a0nije dovoljno. Rijeka siroma\u0161tva te\u010de kroz na\u0161e gradove i postaje sve ve\u0107a i ve\u0107a dok se ne prelije iz korita. Ta rijeka kao da nas je preplavila, toliko je glasan vapaj na\u0161e bra\u0107e i sestara koji tra\u017ee na\u0161u pomo\u0107, potporu i solidarnost. I taj glas postaje sve glasniji. Zato se na nedjelju uo\u010di svetkovine Isusa Krista Kralja svega stvorenja ponovno okupljamo oko njegova stola da iznova primimo od njega dar i poslanje \u017eivjeti siroma\u0161no i biti u slu\u017ebi siroma\u0161nih.<\/li>\n<\/ol>\n

    \u00bbNe okre\u0107i lica od siromaha\u00ab (Tob 4, 7). Te nam rije\u010di poma\u017eu shvatiti b\u00eet na\u0161eg svjedo\u010denja. Zaustaviti se u dubljem razmi\u0161ljanju nad Knjigom o Tobiji, malo poznatom ali o\u010daravaju\u0107em i mudro\u0161\u0107u bogatom tekstu Staroga zavjeta, omogu\u0107it \u0107e nam bolje proniknuti sadr\u017eaj koji sveti pisac \u017eeli prenijeti. Pred nama se odvija prizor iz obiteljskog \u017eivota: otac, Tobit, pozdravlja sina, Tobiju, koji se sprema na dalek put. Stari Tobit se boji da ne\u0107e vi\u0161e nikada vidjeti sina i zato mu ostavlja svoju \u201cduhovnu oporuku\u201d. On je bio su\u017eanj u Ninivi i sad je slijep. Sna\u0161la ga je, dakle, dvostruka bijeda, ali je uvijek imao jednu sigurnost, koju izra\u017eava ime \u0161to ga nosi: \u201cGospodin mi je bio dobar\u201d. Taj \u010dovjek, koji se uvijek uzdao u Gospodina, kao dobar otac \u017eeli ostaviti sinu ne toliko neko materijalno dobro, koliko svjedo\u010danstvo o putu kojim treba i\u0107i u \u017eivotu, pa mu ka\u017ee: \u00bbSvakog dana, sine, sjeti se Gospodina Boga na\u0161ega; nemoj grije\u0161iti ili kr\u0161iti njegovih zapovijedi. \u010cini pravedna djela svega svog vijeka i ne kro\u010di putovima nepravde\u00ab (4, 5).<\/p>\n

      \n
    1. Kao \u0161to se mo\u017ee odmah primijetiti, sje\u0107anje koje stari Tobit tra\u017ei od sina nije ograni\u010deno na neki puki \u010din sje\u0107anja ili molitvu upu\u0107enu Bogu. On cilja na konkretna djela, kao \u0161to je \u010dinjenje dobrih djela i pravedno \u017eivljenje. Taj poticaj postaje jo\u0161 konkretniji: \u00bbako \u010dini\u0161 po istini, uspijevat \u0107e\u0161 u djelima svojim, kao svi oni koji \u010dine pravdu. Dijeli milostinju od svoga dobra: kad dijeli\u0161 milostinju, neka ti ne bude oko stisnuto\u00ab (4, 6-7).<\/li>\n<\/ol>\n

      Rije\u010di tog starog mudraca ostavljaju nas u \u010dudu. Ne zaboravimo, naime, da je Tobit izgubio vid upravo nakon \u0161to je u\u010dinio jedno milosrdno djelo. Kao \u0161to on s\u00e2m pripovijeda, njegov je \u017eivot jo\u0161 od malih nogu bio posve\u0107en djelima milosr\u0111a: \u00bbUdijelio sam mnogo milostinje svojoj bra\u0107i i ljudima koji su do\u0161li sa mnom u Ninivu, zemlju Asiraca. [\u2026] Hranio sam gladne, odijevao gole, kad bih vidio koga od roda svoga ubijena pa ba\u010dena izvan zidina Ninive, bri\u017eno bih ga ukopao\u00ab (1, 3.17).<\/p>\n

      Zbog tog njegovog svjedo\u010denja ljubavi kralj mu je oduzeo sva njegova dobra te je ostao puki siromah. Ipak, Gospodin ga je i dalje trebao. Vrativ\u0161i se na mjesto upravitelja, nije se bojao nastaviti sa svojim na\u010dinom \u017eivota. Poslu\u0161ajmo njegovu pri\u010du koja govori i nama danas: \u00bbKad sam se dakle sa svojom \u017eenom Anom i sa sinom Tobijom opet na\u0161ao na svome, bija\u0161e mi na Pedesetnicu, a to je Blagdan sedmic\u00e2, prire\u0111en lijep objed i ja sjedoh da blagujem. Vidjev\u0161i ona mnoga jela, rekoh sinu: \u201cIdi i dovedi jednoga od na\u0161e bra\u0107e na koga nai\u0111e\u0161 a koji se sje\u0107a Gospodina. Eto, \u010dekat \u0107u te!\u201d\u00ab (2, 1-2). Kako bi bilo znakovito da, na Dan siromaha, ta Tobitova briga bude i na\u0161a briga, da, nakon zajedni\u0161tva oko euharistijskog stola, pozovemo nekog na zajedni\u010dki nedjeljni ru\u010dak. Slavljena bi euharistija zbiljski postala kriterijem zajedni\u0161tva. Uostalom, ako smo oko oltara Gospodnjeg svjesni da smo svi bra\u0107a i sestre, koliko bi vi\u0161e to bratstvo bilo vidljivije u dijeljenju blagdanskog objeda s onima koji su li\u0161eni onog najosnovnijeg!<\/p>\n

      Tobija je u\u010dinio kako mu je otac rekao, ali se vratio s vije\u0161\u0107u da je neki siromah ubijen i ostavljen nasred trga. Stari se Tobit bez oklijevanja ustao od stola i oti\u0161ao pokopati toga \u010dovjeka. Nakon \u0161to se umoran vratio ku\u0107i, zaspao je u vrtu; na o\u010di mu je pao pti\u010dji izmet i on je oslijepio (usp. 2, 1-10). Koje li ironije sudbine: u\u010dini\u0161 djelo milosr\u0111a i sna\u0111e te nesre\u0107a! Moglo bi se tako pomisliti, ali vjera nas u\u010di i\u0107i dublje. Tobitina sljepo\u0107a postat \u0107e njegova snaga da prepozna jo\u0161 bolje mnoge oblike siroma\u0161tva kojima je bio okru\u017een. A Gospodin \u0107e se pobrinuti da u svoje vrijeme vrati starom ocu vid i radost da ponovno vidi sina Tobiju. Kad je do\u0161ao taj dan: \u00bbUgledav\u0161i sina, zagrli ga, zaplaka i probesjedi: \u201cBlagoslovljen da si, Bo\u017ee, blagoslovljeno tvoje ime uvijeke i blagoslovljeni svi tvoji sveti an\u0111eli! Jer si me udario pa se smilovao na me: evo gledam svoga sina Tobiju!\u201d\u00ab (11, 13-14).<\/p>\n

        \n
      1. Mo\u017eemo se zapitati: odakle Tobit crpi hrabrost i unutarnju snagu koji mu omogu\u0107uju slu\u017eiti Bogu usred poganskog naroda i toliko ljubiti bli\u017enjega da je spreman izlo\u017eiti pogibelji svoj vlastiti \u017eivot? Pred nama je jedan izvanredan primjer: Tobit je vjeran suprug i bri\u017ean otac. Prognan je daleko od domovine i nepravedno trpi. Progone ga kralj i njegovi vlastiti susjedi\u2026 Premda je \u010dovjek dobra srca stavljen je na ku\u0161nju. Bog, kao \u0161to nas Sveto pismo \u010desto u\u010di, ne po\u0161te\u0111uje ku\u0161nji one koji \u010dine dobro. Kako to? On to ne \u010dini zato da nas ponizi, ve\u0107 da oja\u010da na\u0161u vjeru u njega.<\/li>\n<\/ol>\n

        Tobit u \u010dasovima ku\u0161nje otkriva vlastito siroma\u0161tvo koje ga \u010dini sposobnim prepoznati siromahe. Vjeran je Bo\u017ejem zakonu i dr\u017ei se zapovijedi, ali to mu nije dovoljno. On mo\u017ee pokazati aktivnu brigu za siroma\u0161ne zato \u0161to je iskusio siroma\u0161tvo na vlastitoj ko\u017ei. Zato su rije\u010di koje upu\u0107uje sinu Tobiji njegova prava ba\u0161tina: \u00bbNe okre\u0107i lica od siromaha\u00ab (4, 7). Ukratko, kad se susretnemo sa siromahom ne smijemo okretati glavu na drugu stranu, jer bismo time sprije\u010dili same sebe susresti lice Gospodina Isusa. Obratimo pozornost na ovaj izraz \u00bbod svakog siromaha\u00ab. Svatko je na\u0161 bli\u017enji. Bez obzira na boju ko\u017ee, dru\u0161tveni polo\u017eaj, porijeklo\u2026 Ako sam siroma\u0161an, mogu prepoznati tko je uistinu brat koji me treba. Pozvani smo susresti se sa svakim siromahom i svakom vrstom siroma\u0161tva i otresti se ravnodu\u0161nosti i otrcanih fraza kojima \u0161titimo prividno blagostanje.<\/p>\n

          \n
        1. \u017divimo u povijesnom trenutku koji ne pridonosi posve\u0107ivanju pa\u017enje najsiroma\u0161nijima. Pozivi na blagostanje su sve glasniji, dok se glasove onih koji grcaju u siroma\u0161tvu u\u0161utkava. Prisutna je tendencija ignoriranja svega \u0161to se ne uklapa u \u017eivotni stil namijenjen prije svega mla\u0111im generacijama, koje su najosjetljivije na kulturne promjene koje se trenutno doga\u0111aju. Ono \u0161to je neugodno i uzrokuje patnju gura se u stranu, dok se tjelesne kvalitete uzdi\u017ee za najva\u017eniji cilj koji treba posti\u0107i. Virtualna stvarnost zamjenjuje stvarni \u017eivot i sve je lak\u0161e pobrkati ta dva svijeta. Siromasi postaju slike koje mogu dirnuti na nekoliko trenutaka, ali kad na ulici susretnemo konkretnoga siromaha, dolazi do uznemirenosti i marginalizacije. U\u017eurbanost, ta svakodnevna \u010dovjekova suputnica, sprje\u010dava nas da zastanemo, pomognemo i pobrinemo se za drugoga. Prispodoba o milosrdnom Samarijancu (usp. Lk 10, 25-37) nije pri\u010da o pro\u0161losti, ve\u0107 propituje sada\u0161njost svakoga od nas. Lako je prebacivati teret odgovornosti na druge, davati novac kako bi drugi mogli \u010diniti dobra djela velikodu\u0161an je \u010din, ali ono na \u0161to je svaki kr\u0161\u0107anin pozvan jest osobno se uklju\u010diti.<\/li>\n
        2. Zahvalni smo Bogu \u0161to ima toliko mu\u0161karaca i \u017eena koji se predano posve\u0107uju i dijele ono \u0161to imaju sa siroma\u0161nima i marginaliziranima: ljudi svih dobi i dru\u0161tvenih slojeva koji gostoljubivost pokazuju na djelu i na strani su onih koji se nalaze u situaciji marginaliziranosti i patnje. Nisu to neki nadljudi, ve\u0107 \u201csusjedi\u201d koje svakodnevno susre\u0107emo i koji u ti\u0161ini dijele sudbinu siroma\u0161nih. Ne ograni\u010davaju se na to da daju ne\u0161to: slu\u0161aju, razgovaraju, poku\u0161avaju razumjeti situaciju i njezine uzroke, kako bi dali odgovaraju\u0107i savjet i ispravne preporuke. Paze na materijalne, ali i duhovne potrebe, na cjelovito promicanje osobe. Bo\u017eje je kraljevstvo prisutno i vidljivo u tom velikodu\u0161nom i besplatnom slu\u017eenju; ono je doista poput sjemena koje je palo u dobro tlo \u017eivota tih ljudi i donosi svoj plod (usp. Lk 8, 4-15). Zahvalnost mnogim volonterima treba se preto\u010diti u molitvu kako bi njihovo svjedo\u010danstvo bilo plodonosno.<\/li>\n
        3. Na 60. obljetnicu enciklike Pacem in terris prijeko je potrebno dozvati u pamet rije\u010di svetog pape Ivana XXIII.: \u00bb\u010dovjek ima pravo na \u017eivot, na tjelesnu nepovredivost, na sredstva prikladna za \u010dastan \u017eivot; to su naro\u010dito hrana, odje\u0107a, stan, po\u010dinak, lije\u010denje i, na kraju, neophodne slu\u017ebe \u0161to ih dr\u017eava ima pru\u017eiti pojedincu. Iz toga slijedi da \u010dovjek u\u017eiva i pravo da bude zbrinut, ako ga zadesi bolest, ako se povrijedi na poslu i radu, ako obudovi, ako ostari, ako bude prisiljen ostati bez posla i, napokon, ako bude bez ikakve svoje krivnje li\u0161en sredstava svakako potrebnih za \u017eivot\u00ab (br. 6).<\/li>\n<\/ol>\n

          Koliko je jo\u0161 posla pred nama da te rije\u010di postanu stvarnost, tako\u0111er kroz ozbiljno i u\u010dinkovito politi\u010dko i zakonodavno zalaganje! Unato\u010d ograni\u010denjima, a ponekad i nedoraslosti politike da vidi i slu\u017ei op\u0107em dobru, mo\u017ee se razviti solidarnost i supsidijarnost mnogih gra\u0111ana koji vjeruju u vrijednost dobrovoljnog zalaganja za siroma\u0161ne. Svakako je rije\u010d o poticanju pa i vr\u0161enju pritisku na javne institucije kako bi kvalitetno odradile ono \u0161to su du\u017ene \u010diniti. Ali nema smisla pasivno \u010dekati da sve padne \u201cs neba\u201d: oni koji \u017eive u uvjetima siroma\u0161tva tako\u0111er moraju biti uklju\u010deni i pra\u0107eni na putu promjene i odgovornosti.<\/p>\n

            \n
          1. Moramo, na\u017ealost, ponovno konstatirati kako se prethodno opisanim pridodaju novi oblici siroma\u0161tva. Tu posebno mislim na one koji \u017eive u ratnim podru\u010djima, posebno na djecu li\u0161enu bezbri\u017ene sada\u0161njosti i dostojanstvene budu\u0107nosti. Nitko se nikad ne\u0107e mo\u0107i naviknuti na tu situaciju. Nastavimo \u010diniti sve kako bi se mir afirmirao kao dar Gospodina Uskrslog i plod predanog zalaganja za pravdu i dijalog.<\/li>\n<\/ol>\n

            Ne mogu propustiti spomenuti \u0161pekulacije koje, u raznim podru\u010djima, dovode do dramati\u010dnog porasta tro\u0161kova \u0161to mnogobrojne obitelji gura u jo\u0161 ve\u0107e siroma\u0161tvo. Pla\u0107e se brzo tro\u0161e pa su ljudi prisiljeni na odricanja kojima se srozava dostojanstvo svakog \u010dovjeka. Kad obitelj mora birati izme\u0111u hrane i lijekova, tada se mora di\u0107i glas onih koji zahtijevaju pravo na oba ta dobra u ime dostojanstva ljudske osobe.<\/p>\n

            Kako, usto, ne istaknuti eti\u010dki nered koji karakterizira svijet rada? Nehumano postupanje s mnogim radnicima i radnicama; nedovoljna naknada za obavljeni posao; po\u0161ast nesigurnog zaposlenja; prevelik broj \u017ertava nesre\u0107a na radu, \u010desto kao posljedica mentaliteta koji preferira brzu zaradu nau\u0161trb sigurnosti\u2026 U misli nam se vra\u0107aju rije\u010di svetog Ivana Pavla II.: \u00bbPrvi temelj vrednovanja rada [je] sam \u010dovjek [\u2026] \u010dovjek [je] odre\u0111en i pozvan raditi, rad postoji \u201cradi \u010dovjeka\u201d, a ne \u010dovjek \u201cradi rada\u201d \u00ab (Enc. Laborem exercens, 6).<\/p>\n

              \n
            1. Taj, ve\u0107 sam po sebi dramati\u010dan, popis daje tek djelomi\u010dnu sliku situacija siroma\u0161tva koje su dio na\u0161eg svakodnevnog \u017eivota. Ne mogu, na poseban na\u010din, propustiti spomenuti jednu nevolju koja je svakim danom sve uo\u010dljivija, a ti\u010de se svijeta mladih. Koliko je samo frustriranih \u017eivota pa \u010dak i samoubojstava mladih, razo\u010daranih kulturom koja ih dovodi do toga da se osje\u0107aju \u201cneispunjenima\u201d i \u201cproma\u0161enima\u201d! Pomozimo im othrvati se tim zlokobnim poticajima kako bi svaki mladi\u0107 i djevojka mogli prona\u0107i put koji vodi do stjecanja sna\u017ene i velikodu\u0161ne osobnosti.<\/li>\n<\/ol>\n

              Lako je, kad se govori o siromasima, upasti u retoriku. Podmukla je napast tako\u0111er zaustaviti se na statistikama i brojevima. Siromasi nisu brojevi, imaju lica, povijest, srca i du\u0161e. To su bra\u0107a i sestre sa svojim vrlinama i manama, kao i svi drugi, i va\u017eno je sa svakim od njih u\u0107i u jedan osoban odnos.<\/p>\n

              Knjiga o Tobiji u\u010di nas konkretnosti na\u0161eg djelovanja sa siroma\u0161nima i za siromahe. To je pitanje pravde koje nas sve obvezuje da tra\u017eimo i susre\u0107emo jedni druge, kako bismo ja\u010dali prijeko potreban sklad da svaka zajednica mo\u017ee biti prepoznata kao takva. Zanimanje za siromahe ne smije se, stoga, iscrpiti u brzopletom davanju milodara, nego poziva na ponovnu uspostavu ispravnih me\u0111uljudskih odnosa koji su naru\u0161eni siroma\u0161tvom. Tako ovo \u201cne okre\u0107i lica od siromaha\u201d dovodi do primanja blagodat\u00ee milosr\u0111a, ljubavi koja daje smisao i vrijednost \u010ditavom kr\u0161\u0107anskom \u017eivotu.<\/p>\n

                \n
              1. Neka na\u0161u brigu za siromahe uvijek karakterizira evan\u0111eoski realizam. Dijeljenje mora biti odgovor na konkretne potrebe drugoga, a ne osloba\u0111anje od onoga \u0161to mi je suvi\u0161no. I ovdje je potrebno razlu\u010divanje, pod vodstvom Duha Svetoga, kako bismo prepoznali stvarne potrebe na\u0161e bra\u0107e, a ne vlastite te\u017enje. Ono \u0161to im je sigurno prijeko potrebno jest na\u0161e \u010dovjekoljublje, na\u0161e srce otvoreno ljubavi. Ne zaboravimo: \u00bbPozvani smo otkriti Krista u njima, posuditi im na\u0161 glas u njihovim tra\u017eenjima, ali tako\u0111er biti njihovi prijatelji, slu\u0161ati ih, razumjeti i prihvatiti tajanstvenu mudrost koju Bog \u017eeli preko njih podijeliti s nama\u00ab (Evangelii gaudium, 198). Vjera nas u\u010di da je svaki siromah Bo\u017eje dijete i da je u njemu ili njoj prisutan Krist: \u00bb\u0161to god u\u010diniste jednomu od ove moje najmanje bra\u0107e, meni u\u010diniste!\u00ab (Mt 25, 40).<\/li>\n
              2. Ove se godine obilje\u017eava 150. obljetnica ro\u0111enja svete Terezije od Djeteta Isusa. U jednom tekstu svoje Povijesti jedne du\u0161e pi\u0161e ovako: \u00bbAh! Sada razumijem da se savr\u0161ena ljubav sastoji u tome da trpimo pogre\u0161ke drugih, da se ne snebivamo zbog njihovih slabosti, da nas izgra\u0111uju \u010dak i najmanja kreposna djela koja vidimo da \u010dine, ali sam nadasve shvatila da ljubav prema bli\u017enjemu ne smije ostati zatvorena u dubini srca: \u201cNitko, rekao je Isus, ne u\u017ei\u017ee svjetiljku da je stavi u zakutak ili pod posudu, nego na svije\u0107njak da svijetli svima u ku\u0107i\u201d. \u010cini mi se da ta svjetiljka predstavlja ljubav koja treba prosvijetliti i razveseliti ne samo meni drage osobe, nego sve koji su u ku\u0107i, bez iznimke\u00ab (Ms C, 12r: Opere complete, Rim 1997., 247).<\/li>\n<\/ol>\n

                U tom domu koji je svijet svi imaju pravo biti prosvijetljeni ljubavlju, nitko ne smije biti za to prikra\u0107en. Neka postojana ljubav svete male Terezije nadahne na\u0161a srca na ovaj Svjetski dan, neka nam pomogne \u201cne okretati lica od siromaha\u201d i svoj pogled uvijek dr\u017eati \u010dvrsto uperen u ljudsko i bo\u017eansko lice Gospodina Isusa Krista.<\/p>\n

                Rim, sveti Ivan Lateranski, 13. lipnja 2023., spomen svetog Antuna Padovanskog, za\u0161titnika siromaha.<\/p>\n

                 <\/p>\n

                 <\/p>\n ","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

                Svjetski dan siromaha obilje\u017eava se 19. studenog, a to je i Nedjelja Caritasa \u00bbNe okre\u0107i lica od siromaha\u00ab (Tob 4, 7) Svjetski dan siromaha, plodonosan znak O\u010deva milosr\u0111a, odr\u017eava se po sedmi put kako bi podupro na\u0161e zajednice na njihovu putu. To je doga\u0111aj koji Crkva postupno ukorjenjuje u svoj pastoral, kako bi sve vi\u0161e … Continue reading Poruka svetog oca Franje za 7. svetski dan siromaha<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1464,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"aside","meta":{"give_campaign_id":0,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-1445","post","type-post","status-publish","format-aside","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","post_format-post-format-aside"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/caritas-srem.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1445","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/caritas-srem.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/caritas-srem.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/caritas-srem.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/caritas-srem.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1445"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/caritas-srem.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1445\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1447,"href":"https:\/\/caritas-srem.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1445\/revisions\/1447"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/caritas-srem.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1464"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/caritas-srem.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1445"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/caritas-srem.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1445"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/caritas-srem.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1445"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}