Tjedan solidarnosti i zajedništva podno Fruške gore
Na nedjelju Caritasa koja se obilježava u Srijemskoj biskupiji, kao i u ostalim biskupijama u Srbiji, na 33. nedjelju kroz godinu, ovog puta je obilježena na poseban način u Beški i Maradiku.
Osim prikupljene redovite milostinje koja je namijenjena za potrebe Caritasa, ove dvije župe su željele učiniti i korak više i to na poticaj i inicijativu domaćeg župnika. Vrijedne župljanke su za ovu plemenitu nakanu odvojile svoje vrijeme, trud i sredstva – kroz pripremu i darovanje kolača, pakiranjem u kutijice sa Svetopisamskom porukom ljubavi i darežljivosti, te samom prodajom nakon svetih misa. Kao što je već netko lijepo napisao, zaista toga dana se širio miris solidarnosti i ljubavi u Beški i Maradiku i to za najpotrebnije u našim župama koje ćemo obradovati za Božić. Ova inicijativa bila je ujedno i poticaj svim ostalim župljanima kako je potrebno razvijati svijest volonterstva i zajedništva u župnim zajednicama, te kako je zaista malo potrebno da učinimo konkretan korak ljubavi prema bližnjemu.
To zajedništvo nastojali smo produbiti već u sljedećoj prigodi i to na sam spomendan sv. Cecilije, zaštitnice crkvenog pjevanja i pjevača. Oba crkvena zbora iz naših župa okupili su se u Beški na zajedničku svetu misu. Župnik je u svojoj homiliji istakao kako Crkva na poseban način zaziva sv. Ceciliju kao onu koja zagovara i štiti naše liturgijsko pjevanje. Slaviti Boga, to je sav smisao čovjekov na zemlji. A na poseban način pučki je rečeno: tko pjeva, dvaput moli. Jer nije molitva samo u tome da mi Bogu nabrajamo svoje potrebe, kao da Bog ne zna što nam treba, nego je, zapravo, molitva u tome da budemo u Božjoj blizini, da živimo Božju prisutnost. I kad mu pjevamo, želimo mu pokazati da ga slavimo. Smisao našeg života je Boga slaviti. Zato je potrebno u ovom trenutku preispitati motivaciju. Na žalost, sve je manje onog obiteljskog, kućnog pjevanja. Nekad je to bilo prisutno; danas je sve manje toga. Navijemo kojekakve aparate, a naše srce šuti. Međutim, i u crkvi pomalo koji puta izostane da pjevanjem liturgijski Boga slavimo. Zato sam zahvalan svim pjevačima koji su spremni vježbati i pomoći da doživimo liturgiju kroz to slavljenje Boga, da bi i mi poput sv. Cecilije onako nepodijeljena srca Bogu pripadali i hrabri bili žrtvu podnijeti, zaključio je župnik.
Nakon svete mise nastavilo se slavlje i radosno druženje i čašćenje u župnoj dvorani, gdje nije izostala ni pjesma, te se učvršćivalo i zajedništvo među župljanima ove dvije zasebne, ali ipak povezane župne zajednice.
